Transferinski glikoprotein vezuje gvožđe čvrsto, ali reverzibilno. Iako je gvožđe vezano za transferin manje od 0,1% (4 mg) ukupnog gvožđa u tijelu, ono čini najvitalniji bazen gvožđa sa najvećom stopom obrtanja (25 mg/24 h). Transferin ima molekulsku težinu od oko 80 kDa i sadrži dva specifična mjesta visokog afiniteta Fe(III) vezivanja. Afinitet transferina prema Fe(III) je izuzetno visok (konstanta disocijacije je 1020 M−1 na pH 7.4)[9] ali se progresivno smanjuje sa smanjenjem pH ispod neutralnosti. Transferini nisu ograničeni samo na vezivanje za gvožđe, već i za različite ione metala.[10] Ovi glikoproteini nalaze se u različitim tjelesnim tekućinama kičmenjaka.[11][12] Neki beskičmenjaci imaju proteine koji se ponašaju kao transferin koji se nalazi u hemolimfi.[11][13]
Kada nije vezan za željezo, transferin je poznat kao "apotransferin" (vidi također Apoprotein).
^Hall DR, Hadden JM, Leonard GA, Bailey S, Neu M, Winn M, Lindley PF (januar 2002). "The crystal and molecular structures of diferric porcine and rabbit serum transferrins at resolutions of 2.15 and 2.60 A, respectively". Acta Crystallographica. Section D, Biological Crystallography. 58 (Pt 1): 70–80. doi:10.1107/s0907444901017309. PMID11752780.
^Nicotra S, Sorio D, Filippi G, De Gioia L, Paterlini V, De Palo EF, et al. (novembar 2017). "Terbium chelation, a specific fluorescent tagging of human transferrin. Optimization of conditions in view of its application to the HPLC analysis of carbohydrate-deficient transferrin (CDT)". Analytical and Bioanalytical Chemistry. 409 (28): 6605–6612. doi:10.1007/s00216-017-0616-z. PMID28971232. S2CID13929228.
^ abMacGillivray RT, Moore SA, Chen J, Anderson BF, Baker H, Luo Y, et al. (juni 1998). "Two high-resolution crystal structures of the recombinant N-lobe of human transferrin reveal a structural change implicated in iron release". Biochemistry. 37 (22): 7919–28. doi:10.1021/bi980355j. PMID9609685.
^Dewan JC, Mikami B, Hirose M, Sacchettini JC (novembar 1993). "Structural evidence for a pH-sensitive dilysine trigger in the hen ovotransferrin N-lobe: implications for transferrin iron release". Biochemistry. 32 (45): 11963–8. doi:10.1021/bi00096a004. PMID8218271.
^Baker EN, Lindley PF (august 1992). "New perspectives on the structure and function of transferrins". Journal of Inorganic Biochemistry. 47 (3–4): 147–60. doi:10.1016/0162-0134(92)84061-q. PMID1431877.